Zemlju
je obasjalo Bozije svjetlo dolaskom prvog covjeka, Adema, a.s., i
njegove zene Have, sa zadacom da budu donosioci Njegove uzvisene
poruke i zakona. To svijetlo prenosilo se dalje i dalje kroz vijekove
i epohe. Ponekad se ono smanjivalo, padalo u sjenu, a ponekad je
sijalo snazno. Tako je trajalo hiljadama godina sve do dolaska
poslijednjeg Vjerovjesnika, Muhammeda, a.s., kada Bozije svjetlo na
zemlju dolazi punom snagom i ljepotom. Poslanstvo Muhammeda, a.s.,
predstavljalo je svojevrstan preokret u povjesti ljudskog roda. Poruka
koja je od Gospodara svjetova, Allaha, dz.s., nije bila upucena samo
njemu. On je imao posebnu zadacu da je prenese i objasni teoretski i
prakticno ljudima. Da bi bio uspjesan na tom zadatku morao je
koristiti razne metode u pozivanju Allahovoj vjeri. Zadaca koju je
primio na svoja pleca nije bila nimalo lahka, ali on nije imao izbora.
Allah ga je odabrao za nosioca misije i davao mu instrukcije kako da
uspije na tom putu. Istu zadacu imali su i prethodni Allahovi
miljenici. Sjetimo se dijaloga Ibrahima, a.s., i njegovog naroda,
zatim Musaa, a.s., i njegovog naroda kada kaze " Poslanice
Gospodara svoga vam dostavljam i svako dobro vam zelim; ja od Allaha
znam ono sto vi ne znate " (Al-Araf, 62). A Muhammed, a.s.,
naredjuje: "O ti pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga
velicaj!" (Al Muzemmil 1-4) Put na kojem se vrsi poziv u Boziju
vjeru cesto je posut trnjem. Potrebno je mnogo upornosti, umjeca i
strpljenja da bi se ostalo na tom putu. Ali, svaka upornost donosi
rezultate. Upornost Muhammeda, a.s., na njegovom putu urodila je
plemenitim plodom. Njegovo strpljenje i nesebicno zalaganje
rezultiralo je snaznim preobrazenjem tadasnjeg drustva u kojem je
zivio. Njegov eho ispunio je nebesa i zemlju i od poludivljih, naukih
i primitivnih arapa ucinio je jedno sasvim drugo drustvo,
prosperitetno, napredno i civilizovano. Ljudi koji su prihvatili
njegov poziv poceli su zivjeti novim zivotom. Rob je postajao slobodan
covjek, neuk ucen, a grub milostiv. Covjek je prestao biti rob covjeku
a umjesto laznih bogova ljudi su obozavali jednog Gospodara.
Naslijednici Poslanokove misije
Poslanik
Muhammed, a.s., kao nosilac misije poruku od Allaha, dz.s., morao je
prenijeti svojim suvremenicima. Radio je to na jedan vrlo pristupacan
nacin. Odgojio je generaciju ljudi o cijim kvalitetima Allah, dz.s.,
govori. Oni su preuzeli emanet misije i sirili je dalje po svijetu. To
su ashabi o kojima Uzviseni u Kur'anu kaze: "Vi ste narod
najbolji od svih koji se ikada pojavio." (Ali-Imran 110)
"Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadzirima i ensarijama..."
(At-Tevba 100) Poslije njih lucu islama preuzimaju njihovi sinovi,
unuci i tako redom do nasih dana. Danas nosioci misije islama smo mi.
Kad kazem mi, mislim na muslimane ovog vremena a prije svega
obrazovane ljude. Pod pojmom "obrazovani" prije svega mislim
na ulemu koja govori u ime Boga Milostivog Samilosnog. Ulemu koja je
za svoje zivotno opredjeljenje odabrala poziv imama, ucitelja,
predvodnika muslimana.
Uzroci
uspjeha
Da
bi uspio u svome pozivu nosilac misije mora kod sebe prije svega a
onda i kod drugih izgradjivati slijedece vrijednosti:
1.
cvrsto vjerovanje u Allaha, dz.s. - iman,
2.
znanje utemeljeno na Allahovoj knjizi,
3.
iskrenost i cuvanje emaneta,
4.
strpljivost u teskocama,
5.
skromnost i umjerenost,
6.
ponos i dostojanstvo,
7.
izbjegavanje harama
8.
obilazak dzematlija.
1.
Vjerovanje u Allaha, dz.s. - iman
Prvi i osnovni temelj jedne osobe jeste vjerovanje u Boga, dz.s., kao
Stvoritelja ljudi, i svih drugih zivih bica kao i svega sto postoji u
cijelokupnom svemiru. Vjerovanje u Boga ne znaci isto sto i vjerovanje
u neku imaginarnu silu, prirodu i sl. Vjerovanje u Boga, dz.s., znaci
priznavanje i povjerenje Jednom i Jedinom Tvorcu. Silnom, Mudrom,
Sveznajucem, itd. Lisen uoblicenosti i slicnosti onima koje je on
stvorio. Ovako vjerovanje je alternativa idolatriji, visebostvu,
robovanju covjeku ili necemu drugom. Vjerovanje u Boga je uostalom
obaveza i dug. Muhammed, a.s., je izmedju ostalog uspio i zbog toga
sto je bio potpuno uvjeren u ispravnost puta na koji je pozivao.
Nosilac misije, u nasem slucaju imam, mora biti uvjeren i pouzdan u
odnosu na Boga, dz.s., i na osnovu toga izgradjivati povjerenje medju
ljudima kojima se obraca.
2. Znanje utemeljeno na poruci Knjige
Nosilac misije mora biti obrazovan covjek. Spoznaja Boga, dz.s.,
predstavlja takodjer znanje, jer se to sigurno ne moze postici
neznanjem. Suprotno znanju je neznanje, kao sto je suprotno vjerovanju
nevjerovanje. Reci: "Zar su isti oni koji znaju i koji neznaju?
Samo oni koji pameti imaju poruku primaju." (Ez Zumer, 9)
Spoznaja da je ovaj kosmos neko stvorio i da u njemu red odrzava
najvece je znanje. Nema ispravnog vjerovanja u Allaha, dz.s., bez
istinske spoznaje o kosmosu i bez razmisljanja o ogromnoj energiji
koja je potrebna da se u tom kosmosu red odrzava. Na ovo upucuju
slijedece Allahove rijeci: "Zar ne znas da Allah s neba spusta
vodu i da mi pomocu nje stvaramo plodove razlicitih vrsta, a postoje i
brda bijelih i crvenih staza, razlicitih boja i sasvim crnih. I ljudi
i zivotinja i stoke ima, isto tako, razlicitih vrsta, a Allaha se boje
od robova njegovih uceni." (El Fatir 27.,28.) Za nosioca misije
nauka i znanje predstavlja vrhunac upute. Medjutim, ona ce biti to
samo ukoliko je zasnovana na temeljima Bozije Knjige i u Njegovo Ime.
U protivnom sve pada i gubi vrijednost. Jer, koliko je samo ucenih
ljudi nacinilo velikog zla samo zbog toga sto nisu bili na putu vjere
i strahopostovanja pred Tvorcem svjetova.
3.
Iskrenost i cuvanje emaneta
Nosilac misije i Bozije Rijeci nastupa iskreno i ne koristi u svome
djelovanju nista drugo do istinu. Istina je i jedna od glavnih odlika
muslimana. Suprotno istini je laz, a to je osobina koja rusi i
upropastava svakog onog ko se njome sluzi. Imam mora govoriti istinu i
iskreno nastupati u svome pozivu. Licemjerstvo neodredjenosti i
varanje kratkog su daha i ne daje dobre rezultate. U jednom hadisu
Muhammed, a.s., je rekao: "Tezite iskrenosti, makar mislili da ce
vam ona donijeti propast. U njoj je samo spas." Uz iskrenost ide
i cuvanje emaneta, tj. obaveze koje se covjek prihvati. Emanet je
pouzdanje, povjerenje, sigurnost itd. Covjek koji je neodgovoran,
nedoslijedan ne moze biti nosilac misije islama. On ce je iznevjeriti,
napustiti i upropastiti plemenite zamisli na svome polju djelovanja.
Svaki musliman je nosilac te obaveze, a sto je funkcija veca,
odgovornost je teza. Muhammed, a.s., je rekao: "Svi ste vi cuvari
i svi ste odgovorni za ono sto vam je povjereno." Imam je cuvar i
on je odgovoran za ono sto mu je stavljeno u zadatak. Covjek je cuvar
svoje porodice i on je za nju odgovoran. Zena je cuvar kuce svoga muza
i ona je za nju odgovorna. Sluga je cuvar imetka svoga Gospodara i on
je za njega odgovoran.
4.
Strpljivost u teskocama
Davno je neko rekao: "Kljuc uspjeha je u strpljivosti." A
Allah, dz.s., u Kur'anu kaze: "Oni koji su strpljivi u
neimastinji i u bolesti i boju ljutom. Oni su iskreni vjernici i oni
se Allaha boje i ruznih postupaka klone." (El Bekare 177) Nosilac
misije koji zeli uspjeh u svome radu zna ds su mu upornost, ustrajnost
i strpljivost temeljne pretpostavke njegovog uspjeha. U svome pozivu
svjestan je da ce nailaziti na poteskoce, ali nista ga ne smije
demoralistati i skrenuti sa staze pozivanja. Na tom putu misije
neminovna su iskusenja i teskoce. Na to su nailazili i boziji
poslanici. Allah, dz.s., kaze: "Vi cete sigurno biti iskusani u
imecima vasim i zivotima vasim i slusat cete doista mnogo uvreda od
onih kojima je data knjiga prije vas a i od mnogobozaca. I ako budete
strpljivi i izdrzali i Allaha se bojali pa tako treba da postupe oni
koji su jakom voljom obdareni." (Ali Imran 186)
5.
Skromnost i umjerenost
Umjece zivljenja i opstojanja na ovome svijetu jeste mogucnost
uspostavljanja mjere zivota i jedne granice preko koje se ne bi smjelo
prelaziti. Najvise stradaju oni sto ne mogu uspostaviti pravu mjeru u
svome zivotu. A sta to znaci? To znaci da svaki covjek treba spoznati
svoju stvarnu vrijednost i u tim granicama traziti sebi mjesto. Mnogi
u ovome grijese pa se precjenjuju ili podcjenjuju, a ni jedno ni drugo
nije dobro. Druga stvar u ovom pitanju odnosi se na zivot na ovome
svijetu i odnos nas prema njemu. Kur'anski princip je jasan a trazi
jednu realnost i umjerenost. Sve sto je dozvoljeno na ovome svijetu u
normalnim granicama vjerniku je omoguceno da koristi. I u odnosu prema
ovome svijetu, dunjaluku i buducem svijetu, ahiretu, potrebno je znati
njihovu vrijednost, pa na osnovu toga mjeriti svoj odnos prema njima.
Umjece odabira ovih vrijednosti objasnjava Allah, dz.s.: "Ima
ljudi koji govore: "Daj ti nama Gospodaru nas na ovome
svijetu." Takvi na onom svijetu nece imati nista. A ima i onih
koji govore: "Gospodaru nas, podaj nam dobro i na ovom i na onom
svijetu, i sacuvaj nas patnje u dzehenemu." Njih ceka nagrada
koju su zasluzili." (El Bekare 200.-202.)
6.
Ponos i dostojanstvo
Nosilac misije islama pazi na svoj ponos i dostojanstvo. Niposto ne
radi neke radnje koje ce mu narusiti ugled, ponos i dostojanstvo.
Nosilac misije islama svjestan je da pripada ucenju koje odbija svaku
vrstu ponizenja i ne prihvata slabosti. On je duboko uvjeren da sva
velicina pripada Allahu, dz.s. "Ako neko zeli velicinu, pa u
Allaha je sva velicina!" (El Fatir 10) Muslimani su dugo zivjeli
u stanju progresa i napretka. Oni su darovali covjecanstvu velika
naucna dostignuca. Ali, to nije trajalo vjecno. Nastupio je period
dekadence i nazadovanja. Islamski svijet je koloniziran od strane
krscanske Evrope. Na scenu su dosli drugi ljudi i drugacije norme
zivota. U periodu kolonizacije muslimani su bili ponizeni i
uvrijedjeni. Umjesto ponosa i prosperiteta u srcima muslimana
nastanilo se ponizenje i strah. Tako je potrajalo sve do nasih dana.
Ali islamski svijet se ponovo uspravlja. Predvodjeni mudrim i ucenim
ljudima muslimani danas ponovo postaju bitan faktor u kreiranju
ljudske povjesti.
7.
Izbjegavanje harama
Bit vjere sadrzi se u dvije stvari: izvrsavanje predvidjenih naredbi i
izbjegavanje zabrana. Allah, dz.s., nije nista zabranio covjeku osim
onoga sto je uistinu stetno i opasno. Zbog toga nosilac misije islama
izbjegavat ce sve vrste harama, a glavni pokazatelj njihov je Allahova
knjiga u kojoj izmedju ostalog pise: "Reci: Dodjite da vam kazem
ono sto vam Gospodar vas zabranjuje:Da njemu nikoga ravnim ne
smatrate, da roditeljima nikakvo zlo ne cinite, da djecu svoju zbog
neimastinje ne ubijate, mi i vas i njih hranimo, da se bludu ne
priblizavate, ni javnom ni prikrivenom, i da onoga koga je Allah
zabranio ubiti ubijate, osim kad pravda zahtjeva. Eto to vam On
naredjuje, da biste razmislili." (El En'am 151). Daija ne moze
biti uspjesan ako nije rascistio sa grijesima. Svaki grijeh koji se
cini vraca pocinitelja unazad i onemogucuje mu uspjeh. Grijesi
ponistavaju i dobra djela, kao sto vatra unistava drva. Nosilac misije
islama je siguran da u onome sto je Allah zabranio nema nikakvog
dobra.
8.
Obilazak vjernika - vizitacija
Ko zeli uspjeh u svome radu neophodno je da odrzava redovne kontakte
sa onima koje poziva i poducava. Nosilac misije islama mora redovno
posjecivati svoje dzemate i ne cekati da oni njemu ovijek dolaze. Ovu
vrstu intimnosti nazvali smo vizitacija, a to je poput vizite koju
vrsi ljekar nad svojim pacijentima. Obilazak moze biti s razlicitim
povodima: U trenutcima radosti, zalosti, rodjenja ili smrti,
otpocinjanja rada, pocetak skolske godine, sunetluci, zbog nastupa
ramazana, bajrama i sl. Sve su ovo prilike koje imam treba koristiti
da bi posjetio svoje dzematlije. Njegov trud na ovome planu nece
sigurno biti uzaludan. Naprotiv, ljudi ce to znati cijeniti a i
Allahova nagrada i podrska nece izostati.
Molimo Svevisnjeg Allaha, dz.s., da nam pomogne na putu pozivanja
islamu i ojaca nase korake na tom putu. Amin!
Literatura:
1.
Kur'an casni,
2.
Fethul-bari, Askalavi,
3.
El-Ezkar, En-Nerevi,
4.
Islamske licNosti u svijetlu Kur'ana, Dr. Mustafa Abdul Vahid.
|