prof. Mirsad ef. Mahmurovic: Misija Islama i njeni nosioci

Zemlju je obasjalo Bozije svjetlo dolaskom prvog covjeka, Adema, a.s., i njegove zene Have, sa zadacom da budu donosioci Njegove uzvisene poruke i zakona. To svijetlo prenosilo se dalje i dalje kroz vijekove i epohe. Ponekad se ono smanjivalo, padalo u sjenu, a ponekad je sijalo snazno. Tako je trajalo hiljadama godina sve do dolaska poslijednjeg Vjerovjesnika, Muhammeda, a.s., kada Bozije svjetlo na zemlju dolazi punom snagom i ljepotom. Poslanstvo Muhammeda, a.s., predstavljalo je svojevrstan preokret u povjesti ljudskog roda. Poruka koja je od Gospodara svjetova, Allaha, dz.s., nije bila upucena samo njemu. On je imao posebnu zadacu da je prenese i objasni teoretski i prakticno ljudima. Da bi bio uspjesan na tom zadatku morao je koristiti razne metode u pozivanju Allahovoj vjeri. Zadaca koju je primio na svoja pleca nije bila nimalo lahka, ali on nije imao izbora. Allah ga je odabrao za nosioca misije i davao mu instrukcije kako da uspije na tom putu. Istu zadacu imali su i prethodni Allahovi miljenici. Sjetimo se dijaloga Ibrahima, a.s., i njegovog naroda, zatim Musaa, a.s., i njegovog naroda kada kaze " Poslanice Gospodara svoga vam dostavljam i svako dobro vam zelim; ja od Allaha znam ono sto vi ne znate " (Al-Araf, 62). A Muhammed, a.s., naredjuje: "O ti pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga velicaj!" (Al Muzemmil 1-4) Put na kojem se vrsi poziv u Boziju vjeru cesto je posut trnjem. Potrebno je mnogo upornosti, umjeca i strpljenja da bi se ostalo na tom putu. Ali, svaka upornost donosi rezultate. Upornost Muhammeda, a.s., na njegovom putu urodila je plemenitim plodom. Njegovo strpljenje i nesebicno zalaganje rezultiralo je snaznim preobrazenjem tadasnjeg drustva u kojem je zivio. Njegov eho ispunio je nebesa i zemlju i od poludivljih, naukih i primitivnih arapa ucinio je jedno sasvim drugo drustvo, prosperitetno, napredno i civilizovano. Ljudi koji su prihvatili njegov poziv poceli su zivjeti novim zivotom. Rob je postajao slobodan covjek, neuk ucen, a grub milostiv. Covjek je prestao biti rob covjeku a umjesto laznih bogova ljudi su obozavali jednog Gospodara.

Naslijednici Poslanokove misije

Poslanik Muhammed, a.s., kao nosilac misije poruku od Allaha, dz.s., morao je prenijeti svojim suvremenicima. Radio je to na jedan vrlo pristupacan nacin. Odgojio je generaciju ljudi o cijim kvalitetima Allah, dz.s., govori. Oni su preuzeli emanet misije i sirili je dalje po svijetu. To su ashabi o kojima Uzviseni u Kur'anu kaze: "Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio." (Ali-Imran 110) "Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadzirima i ensarijama..." (At-Tevba 100) Poslije njih lucu islama preuzimaju njihovi sinovi, unuci i tako redom do nasih dana. Danas nosioci misije islama smo mi. Kad kazem mi, mislim na muslimane ovog vremena a prije svega obrazovane ljude. Pod pojmom "obrazovani" prije svega mislim na ulemu koja govori u ime Boga Milostivog Samilosnog. Ulemu koja je za svoje zivotno opredjeljenje odabrala poziv imama, ucitelja, predvodnika muslimana.

Uzroci uspjeha

Da bi uspio u svome pozivu nosilac misije mora kod sebe prije svega a onda i kod drugih izgradjivati slijedece vrijednosti:

1. cvrsto vjerovanje u Allaha, dz.s. - iman,

2. znanje utemeljeno na Allahovoj knjizi,

3. iskrenost i cuvanje emaneta,

4. strpljivost u teskocama,

5. skromnost i umjerenost,

6. ponos i dostojanstvo,

7. izbjegavanje harama

8. obilazak dzematlija.

1. Vjerovanje u Allaha, dz.s. - iman
Prvi i osnovni temelj jedne osobe jeste vjerovanje u Boga, dz.s., kao Stvoritelja ljudi, i svih drugih zivih bica kao i svega sto postoji u cijelokupnom svemiru. Vjerovanje u Boga ne znaci isto sto i vjerovanje u neku imaginarnu silu, prirodu i sl. Vjerovanje u Boga, dz.s., znaci priznavanje i povjerenje Jednom i Jedinom Tvorcu. Silnom, Mudrom, Sveznajucem, itd. Lisen uoblicenosti i slicnosti onima koje je on stvorio. Ovako vjerovanje je alternativa idolatriji, visebostvu, robovanju covjeku ili necemu drugom. Vjerovanje u Boga je uostalom obaveza i dug. Muhammed, a.s., je izmedju ostalog uspio i zbog toga sto je bio potpuno uvjeren u ispravnost puta na koji je pozivao. Nosilac misije, u nasem slucaju imam, mora biti uvjeren i pouzdan u odnosu na Boga, dz.s., i na osnovu toga izgradjivati povjerenje medju ljudima kojima se obraca.

2. Znanje utemeljeno na poruci Knjige
Nosilac misije mora biti obrazovan covjek. Spoznaja Boga, dz.s., predstavlja takodjer znanje, jer se to sigurno ne moze postici neznanjem. Suprotno znanju je neznanje, kao sto je suprotno vjerovanju nevjerovanje. Reci: "Zar su isti oni koji znaju i koji neznaju? Samo oni koji pameti imaju poruku primaju." (Ez Zumer, 9) Spoznaja da je ovaj kosmos neko stvorio i da u njemu red odrzava najvece je znanje. Nema ispravnog vjerovanja u Allaha, dz.s., bez istinske spoznaje o kosmosu i bez razmisljanja o ogromnoj energiji koja je potrebna da se u tom kosmosu red odrzava. Na ovo upucuju slijedece Allahove rijeci: "Zar ne znas da Allah s neba spusta vodu i da mi pomocu nje stvaramo plodove razlicitih vrsta, a postoje i brda bijelih i crvenih staza, razlicitih boja i sasvim crnih. I ljudi i zivotinja i stoke ima, isto tako, razlicitih vrsta, a Allaha se boje od robova njegovih uceni." (El Fatir 27.,28.) Za nosioca misije nauka i znanje predstavlja vrhunac upute. Medjutim, ona ce biti to samo ukoliko je zasnovana na temeljima Bozije Knjige i u Njegovo Ime. U protivnom sve pada i gubi vrijednost. Jer, koliko je samo ucenih ljudi nacinilo velikog zla samo zbog toga sto nisu bili na putu vjere i strahopostovanja pred Tvorcem svjetova.

3. Iskrenost i cuvanje emaneta
Nosilac misije i Bozije Rijeci nastupa iskreno i ne koristi u svome djelovanju nista drugo do istinu. Istina je i jedna od glavnih odlika muslimana. Suprotno istini je laz, a to je osobina koja rusi i upropastava svakog onog ko se njome sluzi. Imam mora govoriti istinu i iskreno nastupati u svome pozivu. Licemjerstvo neodredjenosti i varanje kratkog su daha i ne daje dobre rezultate. U jednom hadisu Muhammed, a.s., je rekao: "Tezite iskrenosti, makar mislili da ce vam ona donijeti propast. U njoj je samo spas." Uz iskrenost ide i cuvanje emaneta, tj. obaveze koje se covjek prihvati. Emanet je pouzdanje, povjerenje, sigurnost itd. Covjek koji je neodgovoran, nedoslijedan ne moze biti nosilac misije islama. On ce je iznevjeriti, napustiti i upropastiti plemenite zamisli na svome polju djelovanja. Svaki musliman je nosilac te obaveze, a sto je funkcija veca, odgovornost je teza. Muhammed, a.s., je rekao: "Svi ste vi cuvari i svi ste odgovorni za ono sto vam je povjereno." Imam je cuvar i on je odgovoran za ono sto mu je stavljeno u zadatak. Covjek je cuvar svoje porodice i on je za nju odgovoran. Zena je cuvar kuce svoga muza i ona je za nju odgovorna. Sluga je cuvar imetka svoga Gospodara i on je za njega odgovoran.

4. Strpljivost u teskocama
Davno je neko rekao: "Kljuc uspjeha je u strpljivosti." A Allah, dz.s., u Kur'anu kaze: "Oni koji su strpljivi u neimastinji i u bolesti i boju ljutom. Oni su iskreni vjernici i oni se Allaha boje i ruznih postupaka klone." (El Bekare 177) Nosilac misije koji zeli uspjeh u svome radu zna ds su mu upornost, ustrajnost i strpljivost temeljne pretpostavke njegovog uspjeha. U svome pozivu svjestan je da ce nailaziti na poteskoce, ali nista ga ne smije demoralistati i skrenuti sa staze pozivanja. Na tom putu misije neminovna su iskusenja i teskoce. Na to su nailazili i boziji poslanici. Allah, dz.s., kaze: "Vi cete sigurno biti iskusani u imecima vasim i zivotima vasim i slusat cete doista mnogo uvreda od onih kojima je data knjiga prije vas a i od mnogobozaca. I ako budete strpljivi i izdrzali i Allaha se bojali pa tako treba da postupe oni koji su jakom voljom obdareni." (Ali Imran 186)

5. Skromnost i umjerenost
Umjece zivljenja i opstojanja na ovome svijetu jeste mogucnost uspostavljanja mjere zivota i jedne granice preko koje se ne bi smjelo prelaziti. Najvise stradaju oni sto ne mogu uspostaviti pravu mjeru u svome zivotu. A sta to znaci? To znaci da svaki covjek treba spoznati svoju stvarnu vrijednost i u tim granicama traziti sebi mjesto. Mnogi u ovome grijese pa se precjenjuju ili podcjenjuju, a ni jedno ni drugo nije dobro. Druga stvar u ovom pitanju odnosi se na zivot na ovome svijetu i odnos nas prema njemu. Kur'anski princip je jasan a trazi jednu realnost i umjerenost. Sve sto je dozvoljeno na ovome svijetu u normalnim granicama vjerniku je omoguceno da koristi. I u odnosu prema ovome svijetu, dunjaluku i buducem svijetu, ahiretu, potrebno je znati njihovu vrijednost, pa na osnovu toga mjeriti svoj odnos prema njima. Umjece odabira ovih vrijednosti objasnjava Allah, dz.s.: "Ima ljudi koji govore: "Daj ti nama Gospodaru nas na ovome svijetu." Takvi na onom svijetu nece imati nista. A ima i onih koji govore: "Gospodaru nas, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sacuvaj nas patnje u dzehenemu." Njih ceka nagrada koju su zasluzili." (El Bekare 200.-202.)

6. Ponos i dostojanstvo
Nosilac misije islama pazi na svoj ponos i dostojanstvo. Niposto ne radi neke radnje koje ce mu narusiti ugled, ponos i dostojanstvo. Nosilac misije islama svjestan je da pripada ucenju koje odbija svaku vrstu ponizenja i ne prihvata slabosti. On je duboko uvjeren da sva velicina pripada Allahu, dz.s. "Ako neko zeli velicinu, pa u Allaha je sva velicina!" (El Fatir 10) Muslimani su dugo zivjeli u stanju progresa i napretka. Oni su darovali covjecanstvu velika naucna dostignuca. Ali, to nije trajalo vjecno. Nastupio je period dekadence i nazadovanja. Islamski svijet je koloniziran od strane krscanske Evrope. Na scenu su dosli drugi ljudi i drugacije norme zivota. U periodu kolonizacije muslimani su bili ponizeni i uvrijedjeni. Umjesto ponosa i prosperiteta u srcima muslimana nastanilo se ponizenje i strah. Tako je potrajalo sve do nasih dana. Ali islamski svijet se ponovo uspravlja. Predvodjeni mudrim i ucenim ljudima muslimani danas ponovo postaju bitan faktor u kreiranju ljudske povjesti.

7. Izbjegavanje harama
Bit vjere sadrzi se u dvije stvari: izvrsavanje predvidjenih naredbi i izbjegavanje zabrana. Allah, dz.s., nije nista zabranio covjeku osim onoga sto je uistinu stetno i opasno. Zbog toga nosilac misije islama izbjegavat ce sve vrste harama, a glavni pokazatelj njihov je Allahova knjiga u kojoj izmedju ostalog pise: "Reci: Dodjite da vam kazem ono sto vam Gospodar vas zabranjuje:Da njemu nikoga ravnim ne smatrate, da roditeljima nikakvo zlo ne cinite, da djecu svoju zbog neimastinje ne ubijate, mi i vas i njih hranimo, da se bludu ne priblizavate, ni javnom ni prikrivenom, i da onoga koga je Allah zabranio ubiti ubijate, osim kad pravda zahtjeva. Eto to vam On naredjuje, da biste razmislili." (El En'am 151). Daija ne moze biti uspjesan ako nije rascistio sa grijesima. Svaki grijeh koji se cini vraca pocinitelja unazad i onemogucuje mu uspjeh. Grijesi ponistavaju i dobra djela, kao sto vatra unistava drva. Nosilac misije islama je siguran da u onome sto je Allah zabranio nema nikakvog dobra.

8. Obilazak vjernika - vizitacija
Ko zeli uspjeh u svome radu neophodno je da odrzava redovne kontakte sa onima koje poziva i poducava. Nosilac misije islama mora redovno posjecivati svoje dzemate i ne cekati da oni njemu ovijek dolaze. Ovu vrstu intimnosti nazvali smo vizitacija, a to je poput vizite koju vrsi ljekar nad svojim pacijentima. Obilazak moze biti s razlicitim povodima: U trenutcima radosti, zalosti, rodjenja ili smrti, otpocinjanja rada, pocetak skolske godine, sunetluci, zbog nastupa ramazana, bajrama i sl. Sve su ovo prilike koje imam treba koristiti da bi posjetio svoje dzematlije. Njegov trud na ovome planu nece sigurno biti uzaludan. Naprotiv, ljudi ce to znati cijeniti a i Allahova nagrada i podrska nece izostati.

Molimo Svevisnjeg Allaha, dz.s., da nam pomogne na putu pozivanja islamu i ojaca nase korake na tom putu. Amin!

Literatura:

1. Kur'an casni,

2. Fethul-bari, Askalavi,

3. El-Ezkar, En-Nerevi,

4. Islamske licNosti u svijetlu Kur'ana, Dr. Mustafa Abdul Vahid.